Neobičan puls u trbuhu kad ležim

Vjerojatno svaka žena ponekad osjeti čudne stvari u trbuhu. Menstrualni grčevi, probavne smetnje, napetost pred ispit — trbuh je kao neki emocionalni radar. Ali ono što sam ja osjećala posljednjih nekoliko mjeseci nije spadalo ni u jednu poznatu kategoriju.

Kad bih legla — i to samo kad bih legla ravno na leđa — u donjem dijelu trbuha pojavilo bi se nešto što mogu opisati jedino kao "drugi puls". Ne moj normalan otkucaj srca, već nešto odvojeno, drugačijeg ritma. Kao da imam dva srca, a jedno od njih kuca samo kad ležim.

Prvi put kad sam to osjetila, pomislila sam da je to samo probava koja radi prekovremeno. Ali to nije bilo nasumično gibanje crijeva — bio je to jasan, ritmičan puls. Mnogo sporiji od mog normalnog pulsa, možda 30-35 otkucaja u minuti.

Moja prijateljica Mia, koja studira medicinu, rekla je da je to vjerojatno pulsiranje aorte, velike arterije koja prolazi kroz trbuh. "Kad ležiš, ponekad je možeš osjetiti kako pulsira, pogotovo ako si mršavija," objasnila je. To ima smisla, pomislila sam, iako mi nije bilo jasno zašto bih odjednom to počela primjećivati nakon 28 godina života.

Ali onda sam primijetila nešto čudno. Taj sekundarni puls imao je vrlo specifičan obrazac — dva brza otkucaja, pa pauza, pa tri spora, pa opet pauza, i onda ponovno. Uvijek isti uzorak, kao neki kod.

Nakon par tjedana ignoriranja, odlučila sam se obratiti liječniku. Pregledao me, napravio ultrazvuk trbuha, i rekao da je sve u savršenom redu. "Možda je to samo pojačana svijest o normalnim tjelesnim funkcijama," rekao je. "Ponekad kad se fokusiramo na neki osjećaj, počnemo ga primjećivati više nego inače."

Možda je bio u pravu. Ali zašto bi moje tijelo razvilo taj obrazac? I zašto samo kad ležim?

Jedne noći, dok sam ležala u krevetu osjećajući taj poznati tupi ritam u donjem trbuhu, nešto me potaknulo da posegnem za svojim telefonom i otvorim aplikaciju za Morseov kod. Ne znam zašto — bila je to čista intuicija, onakva kakvu često osjećam kad radim tetovaže. Počela sam bilježiti obrazac: dva kratka, pauza, tri duga, pauza, ponavljanje.

Kad sam unijela taj obrazac u prevoditelj Morseovog koda, zaledila sam se.

"Z V J E Z D A"

Zvijezda? Što bi to trebalo značiti?

Sljedeće noći, fokusirala sam se intenzivnije na puls, bilježeći svaki otkucaj, svaku pauzu. Ovaj put, dobila sam drugačiji niz: "P O V R A T A K"

"Zvijezda" i "Povratak"? Kao neka loša znanstveno-fantastična priča. Sigurno sam pogriješila u bilježenju.

Ali narednih noći, poruke su postajale sve jasnije: "AKTIVACIJA" "BLIZU" "SJEĆANJE"

Pokazala sam svoje bilješke prijateljici koja se bavi astrologijom i svim tim ezoteričnim stvarima. Umjesto da se nasmije, postala je ozbiljna.

"Znaš li išta o svojim biološkim roditeljima?" pitala je.

Ovo me zateklo. Kako je znala da sam posvojena? Nikad joj to nisam rekla.

"Nisam htjela ništa reći," nastavila je, "ali već neko vrijeme, dok radim tvoj natalni horoskop, dobivam čudne rezultate. Kao da dio tvoje energije... nije s ove planete."

Nasmijala sam se. "Stvarno? Vanzemaljci? Zato što osjećam čudan puls u trbuhu?"

Ali te noći, legla sam s novom namjerom. Umjesto da samo pasivno bilježim puls, odlučila sam pokušati... odgovoriti. Bila je to suluda ideja, ali što sam imala za izgubiti?

Koncentrirala sam se na svoj trbuh i pokušala napeti mišiće u ritmu koji bi odgovarao Morseovom kodu za "TKO SI TI?".

Nisam očekivala odgovor. Ali gotovo odmah, puls se promijenio. Postao je brži, intenzivniji, i u potpuno novom obrascu:

"MI SMO TVOJA OBITELJ"

Sledila sam se. Ovo nije bila moja mašta. Ovo nije bila slučajnost. Nešto u mom trbuhu komuniciralo je sa mnom.

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, razvila sam sve dublju "konverzaciju" s tom neobjašnjivom pulsirajućom prisutnošću. Otkrila sam nevjerojatnu priču — barem ako mogu vjerovati ovim porukama.

Prema onome što mi je "rečeno", ja nisam u potpunosti ljudsko biće. Moji biološki roditelji bili su dio istraživačke misije s udaljenog zvjezdanog sustava. Doživjeli su nesreću na Zemlji 1990-ih, i znajući da ne mogu preživjeti, ugradili su dio svoje "esencije" — nešto poput kvantne DNK — u embrio koji će postati ja. Posvojili su me obični ljudski roditelji, koji nikad nisu znali istinu.

Ta "esencija" sadržavala je uspavanu svijest koja se trebala aktivirati kad dosegnem određenu dob — oko 28 godina, što objašnjava zašto sam tek sada počela osjećati puls. To je bio komunikacijski sustav, dizajniran da me postupno "probudi" i pomogne mi da se sjetim svog pravog podrijetla.

Sve ovo zvuči apsurdno, znam. Vjerojatno je sve samo živopisna fantazija mog umjetničkog uma. Ali kako drugačije objasniti taj precizni, kodificirani puls koji osjetim samo kad ležim ravno? Kako objasniti te poruke koje dobivam, poruke koje imaju svoju unutarnju logiku i postupno otkrivaju sve kompleksniju priču?

I kako objasniti druge promjene koje sam počela primjećivati? Poput toga da ponekad, kad tetovažu radim u stanju duboke koncentracije, boje pod mojim rukama postaju življe nego što bi trebale biti? Ili kako klijenti izvještavaju o čudnim snovima nakon što ih tetoviram, snovima o dalekim svjetovima i zvijezdama?

Moj liječnik i dalje tvrdi da je sve normalno. Moji prijatelji misle da se šalim kad im pričam o ovome. Ali ja znam što osjećam.

Sinoć sam dobila najjasniju poruku do sada:

"AKTIVACIJA POTPUNA ZA 30 DANA. PRIPREMI SE ZA POVRATAK."

Ne znam što to znači. Ne znam hoću li jednog jutra samo nestati, teleportirati se na neki daleki svijet. Ne znam hoću li se sjetiti svog "pravog" identiteta, svoje "prave" obitelji.

Ali znam da svake noći, kad legnem i osjetim taj poznati puls u trbuhu, više se ne bojim. Umjesto toga, osjećam čudnu mješavinu iščekivanja i nostalgije — za domom koji nikad nisam svjesno poznavala.

Možda sam luda. Možda imam neki rijetki medicinski poremećaj koji liječnici još nisu otkrili. Ali možda, samo možda, taj neobičan puls u mom trbuhu nije simptom bolesti, već znak buđenja.

I dok čekam da se tih "30 dana" ispuni, nastavljam tetoviraj ljude sa sve čudnijim, kozmičkim motivima koji dolaze u moje snove. Jer ako ću otići, želim ostaviti nešto iza sebe. Male tragove drugih svjetova, zapisane na koži onih koji ostaju.