Pritisak iza desnog oka koji dolazi samo kad sam u tišini

Počelo je prije dva mjeseca, i to potpuno nenametljivo. Bio je to samo kratak osjećaj napetosti — ne boli, više kao pritisak — točno iza desnog oka, ali samo u potpunoj tišini. Nije se pojavljivao dok hodam po gradu, dok gledam serije, pa čak ni dok spavam. Samo kad sjedim u tišini i pokušavam "biti prisutan", kako mi je terapeut predložio.

Prvo sam mislio da je to povezano s naprezanjem očiju — prevodim tehničke priručnike cijeli dan, gledam ekrane, možda su to samo suhe oči ili napetost u sinusima. Probao sam kapi, više spavati, čak i prestao nositi slušalice neko vrijeme (što je bio egzistencijalni horor, da budem iskren).

Google, naravno, nije bio milostiv. Tumor, aneurizma, živčani poremećaj. Pa onda, s druge strane spektra — "aktivacija trećeg oka", "psihičko buđenje", "kontakt s višim ja". Očito sam kliknuo sve.

Započeo sam mapirati kad se točno pritisak javlja. Imao sam bilješke u Google Keepu, ali i backup u papirnatoj bilježnici jer... paranoja. Shvatio sam da se to događa samo na određenim mjestima — moj stan (ali ne kupaonica), tramvaj broj 17 (samo kad sjedim na lijevoj strani), i jednom — ovo me stvarno uznemirilo — u čekaonici kod zubara dok je radio dokumentarac o koraljima na malom televizoru bez tona.

Na dan kad je stvar eskalirala, pokušavao sam meditirati uz aplikaciju koja ima "vođenu tišinu". Zvukovi prirode su se povukli, i ostao sam u sobi s vlastitim disanjem. I onda — pritisak. Ali ne kao prije. Intenzitet je bio... informacijski. Zatvorio sam oči i mogao sam, doslovno, "vidjeti" riječi. Ne čitati — nego kako se riječ "sloj", na primjer, presijava točno ispred mene, u svjetlucavim linijama.

Sljedećih 17 minuta (znam jer sam snimao audio u pozadini) gledao sam riječi kako se slažu, odvajaju, uvijaju. Kao da je prostor iza mog oka postao ekran za neki stari, tajni sistem koji prikazuje samo jezične obrasce. Bio sam fasciniran, prestravljen, hipnotiziran.

Kad sam pokušao ispričati frendu, rekao mi je da mi samo treba odmor. Terapeut je pitao je li to povezano s anksioznošću. Možda je. Možda sam si to sve umislio — ali što ako nisam?