Trnci u jagodicama prstiju

Radim kao elektrotehničar već petnaest godina. Svakodnevno sam u kontaktu s raznim uređajima, strujnim krugovima i alatima. Siguran sam u svoj posao i nikad nisam imao ozbiljnijih nezgoda. No prije dva mjeseca počeo sam primjećivati nešto neobično.

Prvo sam osjetio lagane trnce u jagodicama prstiju desne ruke. Bili su suptilni, jedva primjetni - poput blagog električnog impulsa. Pomislio sam da je to posljedica rada s nekim uređajem, iako sam uvijek pazio na zaštitu.

Nakon nekoliko dana, trnci su postali izraženiji. Najjače su se javljali ujutro, odmah nakon buđenja. Kao da su moji prsti bili prepuni energije koja je tražila izlaz. No, nije bilo boli, samo taj čudan osjećaj mravinjanja.

"Vjerojatno je sindrom karpalnog tunela," rekao mi je kolega s posla kad sam mu spomenuo problem. "Previše radiš s alatima koji vibriraju."

To objašnjenje zvučalo je razumno. Odlučio sam uzeti nekoliko dana odmora i vidjeti hoće li simptomi nestati. Nisu. Zapravo, postali su još izraženiji i proširili se na lijevu ruku.

Posjetio sam liječnika opće prakse koji me pregledao i napravio osnovne testove.

"Nema znakova oštećenja živaca," rekao je nakon pregleda. "Krvna slika je uredna. Možda je riječ o početnoj neuropatiji. Trebali bismo napraviti detaljnije pretrage."

Dok sam čekao termin za neurologa, primijetio sam nešto čudno. Svaki put kad bih dodirnuo neki elektronički uređaj, trnci bi postali intenzivniji. Ne samo to, nego su uređaji počeli reagirati na moj dodir na neobične načine.

Jedne večeri, pokušavao sam popraviti stari radio koji je prestao raditi. Čim sam dotaknuo njegove unutarnje komponente, radio je iznenada oživio - bez baterija ili strujnog kabela. Svirao je savršeno jasno nekoliko sekundi, a onda se ugasio kad sam odmaknuo ruke.

Zbunjen, pokušao sam to ponoviti. I opet, radio je radio dok sam ga dodirivao. Prešao sam na druge uređaje. Mobiteli su se punili kad bih ih držao. Žarulje bi nakratko zasvijetlile kad bih ih dotaknuo.

Otišao sam neurologu uvjeren da nešto nije u redu s mojim mozgom. Nakon niza testova, neurolog je izgledao jednako zbunjeno kao i ja.

"Svi testovi su uredni," rekao je. "Ne vidim nikakvo oštećenje živaca, nema znakova upale, nema nikakvih abnormalnosti u moždanoj aktivnosti."

"Ali kako objašnjavate ovo?" upitao sam, uzimajući njegovu stolnu lampu i pokazujući kako svijetli na moj dodir.

Neurolog je zureo u lampu, a zatim u mene. "Ovo... ovo nije medicinski fenomen."

Vratio sam se kući s više pitanja nego odgovora. Te noći, dok sam ležao u mraku, osjetio sam kako trnci postaju sve jači. Odjednom, iz mojih jagodica počele su izlaziti sitne iskre - plave, bijele i zlatne, plešući po mojim prstima kao minijaturni vatromet.

U tom trenutku, zazvonio mi je mobitel. Broj je bio nepoznat.

"Konačno smo vas pronašli," rekao je glas s druge strane. "Znali smo da će se manifestirati kad-tad."

"Tko je to? O čemu govorite?"

"Vi ste jedan od rijetkih. Konduit. Vaše tijelo je razvilo sposobnost pretvaranja bioelektrične energije vašeg nervnog sustava u korisnu elektromagnetsku energiju."

Nasmijao sam se, misleći da je to neka šala. "To je nemoguće."

"Posjetite nas sutra," rekao je glas. "Naći ćemo se kod napuštene trafostanice izvan grada. Pokazat ćemo vam da niste jedini."

Iz znatiželje, otišao sam. I tamo sam našao njih petero - različitih dobi i zanimanja, ali svi s istim trnjenjem u prstima. Svi su mogli manipulirati električnom energijom svojim dodirom.

Najstariji među njima, sijedi čovjek u kasnim šezdesetima, prišao mi je.

"Naša vrsta postoji tisućama godina," rekao je. "Nekad su nas zvali šamanima, vračevima, čarobnjacima. Danas nas je moderna znanost zaboravila... ili namjerno ignorira."

Dok je govorio, spojio je svoje prste s mojima. Osjetio sam kako kroz mene prolazi val energije - ne električne, nego nešto dublje, fundamentalnije.

"Elektricitet je samo površinski efekt," rekao je. "Ono što zaista kontroliramo je sama životna sila. Neki je zovu chi, drugi prana. Mi je zovemo Struja."

Danas, godinu dana kasnije, moji trnci u jagodicama prstiju nisu samo simptom - oni su dar. Naučio sam upravljati tom energijom, koristiti je za liječenje, za komunikaciju, za stvaranje. Pridružio sam se tajnom društvu Konduita, ljudi koji su evoluirali dalje od ostatka čovječanstva.

Ponekad se pitam jesmo li sljedeći korak ljudske evolucije ili povratak nečemu što smo davno izgubili. Ali znam da više nikad neću platiti račun za struju.